Dob za umirovljenje jasno je propisana Zakonom o radu koji kaže da radni odnos prestaje sa navršavanjem 65-te godine radnika. No, imamo i pravo žena da idu u mirovinu sa navršenih 60 godina, te individualno određena prava onih sa invalidnošću da idu u mirovinu i ranije u invalidsku mirovinu.
Radnik koji odlazi u mirovinu ima pravo na otpremninu i to za svaku godinu staža koju je proveo u tvrtci, a iznosi neporezive naknade propisani su zakonom, granskim kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Ono što je najbitnije za zaposlenika koji ide u mirovinu je da mu se pruži informacija da za njega prilikom isplate postoje dvije mogučnosti. Jedna je da mu se obračunati iznos otpremnine isplati u neto iznosu, što će za njega značiti da mora platiti velike doprinose i poreze državi, i to približno pola iznosa, ovisno o visini otpremnine. Druga mogućnost za radnika je da poslodavac izvrši isplatu otpremnine u bruto iznosu direktno na osobni račun otvoren u mirovinskom osiguravajućem društvu. Na taj način će se cjelokupan bruto iznos uplatiti u korist radnika, odnosno umirovljenika, i taj iznos će postati njegov ulagački kapital u njegovu mirovinu kojim će raspolagati privatni mirovinski fond i oplođivati tu sumu novaca koje će na zahtjev umirovljenika isplaćivati u obliku mirovine na njegov osobni račun.
Prilikom isplata takve vrste osobnog dohodka svaki građanin ima pravo na obračun osobnog odbitka, koji je kod umirovljenika veći od onog za redovno zaposlene. U toj kalkulaciji neto iznosa kojeg će na kraju primiti umirovljeni djelatnik, on će svakako financijski profitirat u odabiru ovakve vrste isplate. Jedina je razlika što će novac u ovakvom vidu isplate primati periodički odnosno mjesečno, a ne u cjelokupnom iznosu.
Za one djelatnike koje otpuštate, a koji svoju otpremninu imaju namjeru zaista iskoristiti za mirovinu, a ne ju utrošiti na jednokratnu kupovinu, ovo je svakako bolja varijanta u dugoročnom smislu. Radnik koji je otišao u mirovinu ovim putem može se odlučiti na isplatu doživotne mirovine iz mirovinskog osiguravajućeg društva, i tako se otpremninom financijski osigurati do kraja života, ne plaćajući državi bespotrebno velike poreze i doprinose. Čak i 30% sredstava može jednokratno dobiti isplaćeno odmah. Platit će on neki iznos i državi, ali on će ovisiti o visini njegove mirovine iz prvog stupa, eventualno drugog stupa, i konačno obračunatog iznosa iz privatnog osiguravajućeg mirovinskog fonda. Ali sume sumarum, na kraju je sigurno na dobitku.