U današnje vrijeme kada smo svjedoci i učesnici gospodarskog stanja u kojem se nalazi Hrvatska, poduzetnici najčešće pričaju o smanjenju troškova, rezanju budžeta, minimizaciji fiksnih rashoda, ukidanju povlastica, smanjenju broja zaposlenih, umanjenju prihoda, smanjenju dobiti, ispitivanju novih poslovnih prilika i mogućnosti, otvaranju novih tržišta, i novim kanalima prodaje.
Nije sve crno, ima nešto i bijeloga u svemu tome, a kada dovršim ovaj tekst, nadam se da ćete i vi tako misliti.
Gospodarska situacija je neminovno zahtjevna. Likvidnost je svakim danom stavljena na kušnju svakog poduzetnika. Svaki dan prisiljeni ste gledati stranice FINA-e i strahovati da li će vas neki vjerovnik tužiti i prisilno vas primorati da mu platite dugovanje, iako ste se prije mjesec dana s njim dogovorili da će vas pričekati sa plaćanjem do kraja godine. Država vas stišće da njoj podmirite svoje obaveze i ne pita vas koliko će to naštetiti vašem tekućem poslovanju i da li ćete moći platiti vaše vjerovnike koji su vam ključni dobavljači repro materijala i usluga bez kojih ne možete nastaviti svoje poslovanje. Banke vam obećavaju sredstva do trenutka do kad ta sredstva zaista i zatrebate, a onda vas hladnokrvno pogledaju i bez pol pardona vam kažu-ne može! Vaše poslovanje u zadnjih tri mjeseca nije baš dobro. I tako vi u cijeloj toj situaciji razmatrate, što drugo nego rezati troškove, a gdje je najveća ušteda, nego li na plaćama radnika kao najvećem fiksnom trošku poslodavca/poduzetnika/poduzeća.
I tako većinom kreće poslovna anamneza iliti analiza stanja hrvatskih poduzetnika koji imaju u planu, ideji, želji, spašavati svoju kompaniju. I njihovi zahtjevi i planovi su potpuno opravdani, realni i realistični, jer ako to ne naprave danas, sutra će biti u situaciji da moraju otkazati svim zaposlenicima, a ne procjenjenom višku zaposlenih. Bolje danas otkazati 20% radnika, nego za 6 mjeseci svima, ostati u nemilosrdnosti bankara koji plijene imovinu i države koja uopće ni ne pita, već samo provodi pojedinačne mjere koje im padnu na pamet kao baš zgodne.
Istina Hrvatske nalazi se u činjenici da Hrvatska još uvijek nema strateški plan gospodarskog razvoja, i da se iz tog razloga krećemo u smjeru slijepca koji tapka sa svojim štapom i ispipava kako to nešto izgleda. I kako da gospodarski sektor bude normalan kad nam čelni sektor nije normalan, kako da radnici budu normalni kada se njihovi poslodavci svakodnevno bore sa pitanjima opstanka, a ne sa pitanjima razvoja i ekspanzije.
Otkazi, radnička prava, sindikati, prava, obaveze, postale su top teme većine poduzeća na tržištu. Nezaobilazne su, tu su svaki dan poslovanja, strahovi, neizvjesnost, igranje na sigurno, minimiziranje rizika , opreznost, nepovjerenje, sve je to hrvatska gospodarska istina i okružuje nas svakodnevno.
I kad dođemo do teme otkazivanja radnicima najbolja namjera sa ciljem dugoročnog opstanka na tržištu definitivno je OTKAZ!
Otkazivanje ugovora o radu je poslovno-pravno uvjetovana odluka i kao takva određena mnogim faktorima. Ako ju gledamo kao izoliranu radnju ona je zapravo vrlo jednostavna. Ugovor o radu prestaje na osnovi poslovno uvjetovane odluke koja se zasniva na smanjenom opsegu poslovanja, smanjenim prihodima, otkazanim ugovorima sa partnerima, nelikvidnošću, dugovima prema državi. I sve su to opravdani poslovni razlozi za otkaz. I nema niti sumnje, niti dileme, niti straha da će nešto završiti krivo, na sudu, pod prijetnjama ili zlim riječima. Ali! Kad bi to bilo tako jednostavno, onda niti moja tvrtka niti masa drugih kolega na konzultantskom tržištu ne bi imala posla.
Otkaz ugovora o radu dakle nije samo poslovno-pravno uvjetovana odluka i kao takvu je i treba sagledavati. Ona uključuje zaposlenike koji su prije svega ljudi i kao takvima im se i mora i treba pristupati. Nisu bez razloga pravne službe najčešće dio odjela ljudskih resursa, a ako nisu u vašoj tvrtci, ja bi vam savjetovala da postanu, i to, što prije. Nije nerijetki slučaj da je pravni odjel na prvom katu, a ljudski resursi na petom katu poslovne zgrade, i onda jedni rade jedno, ovi dole rade drugo, sastanci se održavaju povremeno, a rezultat svega je da stalno nastaju nekakve greške, nesporazumi, krive poslovne odluke, lapsuzi i panike.
Jedna velika kompanija u Hrvatskoj je nedavno kod merganja druge kompanije napravila veliki radno pravni propust i na tome izgubila milijune kuna što na ucjenama zaposlenih, što na sudskim tužbama, što na otpremninama. Nije otkazivanje ugovora o radu u hrvatskom gospodarstvu i zakonodavstvu zezancija, ni zeka peka. Može biti manje bolna, ili više bolna poslovna odluka, ali da se radi o složenoj poslovnoj odluci, toga mora biti svjestan svaki poslodavac u Hrvatskoj.
Za sada smo ovdje zadirnuli u faktore donošenja odluke o otkazivanju poslovno, pravno, osobno uvjetovane. No kod otkazivanja ima još nekih područja kojima se poslodavac mora posvetiti prije nego krene u otkazivanja ugovora o radu. Poslovanje pravne osobe mora ili bi trebalo biti temeljeno na ispravnim zakonski temeljima poslovanja. U ovom smislu podrazumijevaju se zakonito poslovanje u smislu zakona o trgovačkim društvima, zakona o PDV- u, zakona o trgovinskom poslovanju za poduzeca koja su u toj djelatnosti, zakona o ovome i onome, nećemo sad to nabrajati jer mi ni dvadeset strana ne bi nilo dovoljno, no ono što je suštinski bitno, je da tvrtka legitimno, zakonski posluje na u svim sferama poslovanja i rada. Za velike tvrtke koje imaju svoje odjele za svaki pojedini segment poslovanja, u tom slučaju je bitno da okupe timove ili predstavnike timova iz signifikantnih područja rada i time zaokruže program otkazivanja ugovora o radu. S druge strane, za mala i srednja poduzeća ovo je timski sastanak koji se svodi na dvoje, troje ljudi od kojih je jedan vlasnik, drugi najčešće suvlasnik ili manager, a treći ako i postoji je zapravo operativac koji će u praksi ispunjavat odjave sa mirovinskog i zdravstvenog i zabrinuto razgovarati sa kolegama koji odlaze, kako je sve u komi, i kako im žele svu sreću u pronalasku novog posla.
Tim za otkaze u velikoj tvrtci će s druge strane sustavno prikupiti podatke koje treba, voditi neiscrpne razgovore koga otpustit, koga ne, koje skupine mogu ili ne mogu otpustit, koji su radnici manje ili više radno efikasni, koji su manje ili biše bili na bolovanju zadnjih godinu dana, koji imaju nisku ili visoku rentabilnost svog radnog mjesta, koji će u mirovinu za par godina, koja prava za određene skupine mogu ostvariti putem HZZ-a, koji su došli prvi ili zadnji u tvrtku, koji radnici se jesu ili nisu uklopili u svoj tim, koji su svadljivi ili pokorniji, koji su sjeli menađeru ili nisu, i sve to ubacit u program otpuštanja i zbrinjavanja viška radnika. Tako bi to trebalo izgledati, a kako stvarno izgleda u praksi, to je tema za novi članak. Tako to rade svjetske, europske tvrtke i nije otkazivanje ugovora o radu poslovna odluka koja se donosi preko ljeta na godišnjem odmoru, niti se može provest u jednom tjednu, niti je to odluka koju je lako donijeti.
Ona mora biti utemeljena i bazirati se na zdravim i čvrstim temeljima poslovanja tvrtke, a s druge strane kvalitetno oblikovana u cjeloviti program zbrinjavanja i otpuštanja. A program, kao i svaki drugi program, od poslovnog plana, marketing plana, investicijske studije, plana godišnjeg odmora, plana ulaska na nova tržišta, mora imati svoju formu, sadržaj, informacije, podatke, analize, validativne brojke na osnovu kojih se može donijeti odluka, a ne da je Pero lošiji od Đure, pa eto Pero završio na cesti, a Đuro i dalje šljaka i čeka da se u firmi nešto promjeni jer mu je ovak i onak pun kufer svega.
Zaključno ovim pitanjima možemo istaknuti slijedeće:
-Napravite plan otpuštanja viška radnika
-Napravite program zbrinjavanja otpuštenih radnika
-Napravite provjeru legitimnosti poslovanja tvrtke
-Provedite odluku sustavno, ali u fazama i u koracima
-Ukljucite svoje najbolje strucnjake u tim za otpustanje
-Dobro se informirajte o izmjenama zakona i propisa vezano uz rad i radnike
-Odluke donosite na osnovi podataka i samo djelomicno po osobnim afinitetima
-Program outplacementa pripremite u formi pisanog materijala
I… Uspjeh mjerite, ako nemate niti jedan pismeni prigovor otpuštenih, tužbu ili pokrenut radni spor, ili radnu inspekciju narednih 3 mjeseca za vratom.
Sretno!