U poslovnom svijetu ne bi trebalo davati veliku pažnju odnosima, tako kažu. Biznis je surov, sirov, crno-bijeli svijet. Il je il nije, il je ovako il je onako, ili donosimo odluku da ili je ne. Stvari su poprilično jednostavne, reklo bi se.
No, da li je to zaista tako? Da li biznis funkcionira tak jednostavno? A neizbježno uključuje ljudski faktor ili ćemo sve robotizirati, pa nećemo imati taj faktor X zvan ljudi, ljudski faktor u poslovanju. Kad bi sve bilo tak jednostavno kako to čitamo u literaturi. Donesemo poslovnu odluku, provedemo ju u nekim fazama i cilj je postignut. Da, ako ta odluka uključuje samo nas osobno i ako u cijelom tom procesu nemamo suradnika, zaposlenika, izvršitelja nekih zadataka i aktivnosti. Tada je to knjiški primjer donošenja odluka.
No, praksa nam je drugačija. Ona uključuje ljude, pojedince, a i njihove odnose koje imaju između sebe. Tako će npr. Đuro iPero koji su članovi jednog tima bit i frendovi osobno, pa će možda jednostavnije i bolje surađivati. A Marica i Đurđa se vrte oko istog frajera, pa su si zle suparnice, iako za to zna samo Đurđa. Marica misli da ju Đurđa samo ne simpatizira, a ova joj zapravo potajice vrti i kopa jamu u njenoj vezi s Jurom. Santa Barbara, rekli bi u slengu i šali. Ali ovakve Sante Barbare su zapravoreality show. I postoje da, tu su, okruženi smo njima, iako možda ne znamo za njih, one su stvarne priče koje nas na ovaj ili onaj način okružuju. Često su one dio radnog okruženja jer danas na radnom mjestu provodimo najčešće više vremena nego kod kuće pa nam osobe koje su dio našeg radnog okruženja postaju i dio našeg osobnog okruženja, htjeli mi to ili ne, događa se.
I, kako to utječe na posao, poslovanje, biznis, projekte? Kad ovako banalno postavimo stvari, onda bi se dalo odmahjednostavno odgovoriti, utječe i te kako. Ali kako i koliko? To je pitanje. Da li je to pozitivan efekt na poslovanje ili negativan? Da li i frendovski odnosi automatski znače pozitivan efekt na posao? Ili su tu i neki drugi faktori u pitanju? Da li i frendovski odnos zaposlenika može imati negativan utjecaj na posao ili projekt? Može, i te kako! Ako je temeljen na vrijednostima nepovjerenja i sumnji u poslovne sposobnosti te osobe-prijatelja.
Odnosi se mogu bazirati na temeljima interesa, a ne na temeljima prisnosti, ljubavi, poštovanja i simpatija. I ako je tako, naš racionalni dio će početi kritički tražiti i vidjeti u drugima njihove ili ti zapravo naše nedostatke. Zavisi kako tko razumije, ali se sve zapravo svodi na stavljanje osobina drugih u “realne” okvire što nas zapravo ograničava u tom odnosu, a može nam postati i prava prepreka. Onda se to svodi na ono što znamo često čuti danas, “Ma znao sam!” Taj naš unutarnji psiholog je postao pravivražićak. Svi smo veliki psiholozi i proroci kad se radi o drugima.
Najbolja suradnja među članovima tima postoji kada u timu postoji sinergija i jasna zajednička vizija cilja koji tim svojim radom postiže. Ako je cilj jasan svima, i ako postoji međusobno poštovanje među članovima tima, onda će i rezultat biti neizbježan i lako dosežan. Sve će se u procesu realizacije otvarati, omogućavati, ići glatko, uz možda neke manje prepreke, ali i to će seriješit sa lakoćom.
A kada nam stalno nešto šteka, kad imamo hrpu propuštenih informacija, kad imamo efekt prebacivanja odgovornosti na druge članove tima, kad stalno krpamo rupe, ispravljamo nastale greške, zasigurno imamo organizacijskih problema koji s jedne strane imaju svoj temelj u lošim organizacijskim procesima, ali i u odnosima između članova tima. Nećemo u ovoj analizi uzimati i vanjske faktore utjecaja da se ne zapletemo. Naravno da su oni prisutni, ali za sad ćemo ih ostaviti sa strane.
Zašto se bavimo i odnosima u organizaciji? Kad bi taj dio mogli riješiti zapošljavanjem drugog djelatnika i tako riješit problem. Često čujem da poslodavci nisu zadovoljni osobnošću svojih djelatnika, ali su im izvrsni stručnjaci u poslu koji obavljaju i ne biih mijenjali za ništa. Odličan softveraš, al prgav prema šefu ili bezobrazan prema kolegama. Izvrstan analitičar, ali seksist prema ženskim kolegicama. Dobar Project Manager, ali nema strpljenja s ljudima. Uglavnom su ta objašnjenja takvog tipa. Super u jednom, a šteka u drugom djelu.
Netko će odmah postaviti pitanje, pa zašto to ne riješite? Zašto držite tog čovjeka? Zamijenite ga!
Da li je to rješenje? Prvo ćemo pokušati raditi na tom nedostatku zaposlenika, educirati ga, razgovarati, voditi ga u smjeru promjene ponašanja. Ali što ako i onda ne uspijemo?
Kada se radi o ljudima, kada sagledavamo pojedinca u okviru organizacije i međuljudskih odnosa u timu relacije i nisu tako jednostavne. Isto kao u braku. I to je jedna vrsta organizacije i skupa relacija i korelacija koje postoje između. Da je jednostavno, ne bi se toliko pisalo i razgovaralo o tome.
U cijeloj analizi odnosa kako u radnom okruženju, tako i u braku postoji još jedan faktor, a to je strah od promjena. Promjena u konačnici može donijeti bolje, ali i lošije rezultate. I uvijek je neizvjesna. Ne možemo sa stopostotnom sigurnošću reći hoće li ići u pozitivnom ili negativnom smjeru. Opet, ona uključuje ljudski faktor X i on je kao takav pod utjecajem mnogih faktora i finalni rezultat je neizvjestan. Jedna osoba u okviru jedne organizacije može funkcionirati i djelovati sa svojih 100% kapaciteta i vještina i sposobnosti. U drugoj organizaciji ona će davati samo 80%. A zašto? Zato što jer se u potpunosti ne uklapa u organizaciju. Dalje od toga nećemo u ovom tekstu. Ovdje je poanta da uočimo da takve situacije postoje.
Zato se danas i koristimo različitim alatima za procjenu ljudi. Procjena nam daje validativne podatke koji če nam dati projekciju kako će se neka osoba uklapati u neku organizaciju. U tom smislu, velike tvrtke su u velikoj prednosti nad malim i srednjim tvrtkama jer koriste te alate i njima dolaze do puno egzaktnijih podataka nego što to može dati osobna procjena i najstručnijeg ocjenjivača. Niti jedan psiholog neće raditi procjenu zaposlenika ili kandidata ako prije toga nije napravio psihologijsko testiranje. Postoje razna stajališta na tu temu, da li je to potrebno ili nije. Ja nisam psiholog, ali sam se više puta uvjerila da je taj alat dao dobre rezultate. Njega se ne da prevarit. Ispitivača se i može, ovisno koliko je stručan.
I onda, kada smo napravili cjelovitu procjenu, kada pojedinac ulazi u radnu organizaciju sa svim svojim znanjima, vještinama, sposobnostima, osobinama ličnosti, radnim dužnostima, zadacima, opisom posla, odgovornostima još uvijek postoji taj osobni, ljudski faktor koji će utjecati na njega da s nekim članovima tima uspostavi prijateljske odnose, odnose simpatije, ljubavi ili mržnje, neprijateljstva i antipatije. Faktor emocije je u svima nama. Neko će nam se više sviđati, neko manje. S nekima ćemo se slagati, s nekima nećemo. I u konačnici to će na ovaj ili onaj način utjecati na posao, više ili manje, ali utjecat će.
Procvala ljubav između dvoje u timu može u jednom trenutku biti pozitivna na njihovu suradnju, rad, rezultat u radu. A kad se počne gasiti i kad se i ugasi, može biti i pogubna za rezultate u radu. Na to ne možemo utjecati, s tim možemo jedino upravljati kad do toga dođe.